AUTOR: Dr. Mirna Saletović-Selimbašić, specijalista neurologije
Vrtoglavica (lat. vertigo) predstavlja subjektivni osjećaj čovjeka da se sam okreće (subjektivni vertigo) ili da se predmeti vrte oko njega (objektivni vertigo). Vrtoglavica zapravo i nije bolest, u stvarnosti ona predstavlja samo simptom koji upućuje na poremećaj rada centra za ravnotežu. U nekim slučajevima je praćena tegobama u vidu teturanja, glavobolje, osjećaja nesvjestice, neugodnog osjećaja straha, a može doći i do rušenja/pada osobe, kao i pojave nevoljnih trzaja očiju (nistagmusa). Može se pojaviti u bilo kojoj dobi, ali je najčešća kod osoba starijih od 65 godina. Vrtoglavica je čest pratilac bolesti kretanja (kinetoza).
Klinička istraživanja su pokazala da redovna primjena tableta betahistina može značajno smanjiti broj napada vrtoglavice.
Organska osnova nastanka vrtoglavice leži u vestibularnom sistemu. Vestibularni sistem je, uz pužnicu, dio veće cjeline, labirinta, te se stoga brojni poremećaji sistema za ravnotežu mogu, ukoliko zahvate pužnicu, očitovati i kao poremećaji sluha (najčešće u vidu šuma). Cijeli anatomski sistem labirinta ispunjen je tekućinom koju nazivamo endolimfa. Kao najvažnije strukture u sistemu predvorja nalazimo tri polukružna kanalića te “vrećice” – sakulus i utrikulus. Ti su polukružni kanalići okomito postavljeni jedan na drugi kako bi osjetne ćelije u njima mogle percipirati kretanje endolimfe u sve tri dimenzije. Sakulus i utrikulus isto tako pomoću endolimfe detektiraju promjene brzine – ubrzavanje i usporavanje.
Postoje dva glavna tipa vrtoglavice, ovisno o načinu njenog nastanka, te ih dijelimo na vrtoglavicu centralnog i vrtoglavicu perifernog porijekla. Iako se očituju na sličan način, terapija je bitno drugačija. U praksi je 90% vrtoglavica perifernog, vestibularnog porijekla. Centralni uzroci vrtoglavice imaju svoj izvor u mozgu. Za razliku od vrtoglavice centralnog porijekla, kod perifernog oblika uzrok bolesti nalazimo u unutrašnjem uhu. Suprotno od centralnih vrtoglavica, kod vrtoglavice perifernog porijekla mogu se očitovati i poremećaji sluha.
Ono na što bih se posebno osvrnula i što predstavlja najčešći oblik periferne vrtoglavice jeste Ménièreova bolest. Ménièreova bolest predstavlja hronično oboljenje unutrašnjeg uha koje značajno utječe na ravnotežu i sluh. Jedan od glavnih i najneugodnijih simptoma ove bolesti jeste vrtoglavica, odnosno intenzivan osjećaj rotacije okoline ili gubitka ravnoteže. Epizode vrtoglavice mogu trajati od nekoliko minuta do nekoliko sati i često su praćene mučninom, povraćanjem, šumom u uhu (tinitus) i postepenim slabljenjem sluha. Upravo zbog težine simptoma, liječenje i kontrola vrtoglavice predstavljaju ključni dio terapije ove bolesti. Méniéreova bolest nastaje zbog poremećaja u regulaciji tečnosti u unutrašnjem uhu, naročito u strukturi koja se naziva endolimfa. Prekomjerno nakupljanje ove tečnosti dovodi do povećanog pritiska u unutrašnjem uhu, što može poremetiti normalno funkcioniranje vestibularnog sistema, koji je odgovoran za održavanje ravnoteže.
Kada dođe do promjena pritiska ili oštećenja osjetnih ćelija u unutrašnjem uhu, javlja se vrtoglavica kao jedan od najizraženijih simptoma. Napadi vrtoglavice kod Méniéreove bolesti često se javljaju iznenada i mogu značajno narušiti kvalitet života pacijenata. Tokom napada osoba može imati osjećaj da se prostor oko nje okreće, što otežava hodanje, stajanje, pa čak i sjedenje. Usto se često pojavljuju vegetativni simptomi poput znojenja, mučnine i povraćanja. Zbog nepredvidivosti napada, pacijenti mogu razviti i psihološke posljedice poput anksioznosti ili straha od ponovnog pojavljivanja simptoma.
Iako ne možemo potpuno izliječiti Méniéreovu bolest, betahistin predstavlja važan dio simptomatske terapije.
U terapiji Méniéreove bolesti koriste se različiti pristupi koji imaju za cilj smanjenje učestalosti i jačine napada vrtoglavice. Jedan od najčešće korištenih lijekova u tu svrhu je betahistin (HISTINAX®). Ovaj lijek se široko primjenjuje u liječenju vestibularnih poremećaja, naročito kod pacijenata koji pate od vrtoglavice povezane s Méniéreovom bolešću.
Sam mehanizam djelovanja lijeka HISTINAX® je taj da djeluje na histaminske receptore u organizmu, prvenstveno u području unutrašnjeg uha i centralnog nervnog sistema, utječe i na histaminske receptore u mozgu, što može doprinijeti boljoj regulaciji signala koji dolaze iz vestibularnog sistema. Lijek HISTINAX® može značajno pomoći u stabilizaciji ravnoteže i smanjenju osjećaja nestabilnosti kod pacijenata s Ménièreovom bolešću. Redovnom primjenom moguće je postići bolju kontrolu simptoma, posebno kod pacijenata koji imaju česte napade vrtoglavice.
HISTINAX® se obično daje u dozi od 24 mg, jedna tableta dva puta dnevno, ali u kliničkoj praksi se dobro pokazalo da se kod “dramatičnije” vrtoglavice doza poveća na dva puta po dvije tablete u dozi od 24 mg u trajanju od tri dana, nakon čega se smanji na gore spomenutu dozu.
Nisu zabilježene značajne nuspojave s obzirom na više doze. Povratne informacije pacijenata na terapiju betahistinom jesu da se tegobe vrlo brzo reduciraju. Ono što je nama vrlo važno jesu klinička istraživanja, a koja su pokazala da redovna primjena tableta betahistina može značajno smanjiti broj napada vrtoglavice. Iako ne možemo potpuno izliječiti Méniéreovu bolest, ovaj lijek predstavlja važan dio simptomatske terapije. Terapija lijekom HISTINAX® obično traje duže vrijeme, prema iskustvu iz prakse minimalno tri mjeseca.
U zaključku, recimo da HISTINAX® ima vrlo važnu ulogu u ublažavanju vrtoglavice jer poboljšava cirkulaciju u unutrašnjem uhu i pomaže u regulaciji funkcije vestibularnog sistema. HISTINAX® može značajno doprinijeti dobroj kontroli simptoma i poboljšanju kvaliteta života osoba koje pate od vrtoglavice perifernog tipa, a naročito Méniéreove bolesti.
