Utjecaj noćnog rada na prehrambene i životne navike i zdravlje zaposlenika Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Kantona Sarajevo

Piše: Mr. sci. dr. Safija Softić-Namas

Noćni rad je odavno prepoznat kao jedan od rizičnih faktora za razvoj mnogih zdravstvenih poremećaja. Cirkadijalni ritmovi su uslovljeni prirodnim promjenama (Slika 1), što znači da bilo kakvo ometanje njihovog prirodnog toka može utjecati na nastanak zdravstvenih tegoba.

Osim zdravstvenih problema, noćni rad je povezan i sa negativnim životnim navikama

Zdravstveni problemi koji su povezani sa poremećajima cirkadijalnog ritma su kardiovaskularna oboljenja, šećerna bolest, hipertenzija, hiperlipidemija, probavne tegobe, poremećaji rada štitnjače, gojaznost, sindrom izgaranja na poslu, mentalni poremećaji, poremećaji sna, poremećaji reproduktivnog zdravlja, moguća povezanost sa karcinomom endometrija i dojke te drugi.

Osim zdravstvenih problema, noćni rad je povezan i sa negativnim životnim navikama kao što su pušenje, konzumiranje alkohola i slaba fizička aktivnost, te sa poremećenim prehrambenim navikama.

Prema Williams (2008), 45% ukupnog broja zdravstvenih radnika radi noćne smjene, a prema novijim istraživanjima broj ljudi koji rade noćne smjene progresivno raste. S obzirom na to da sve više ljudi radi noću, povezanost noćnog rada sa zdravstvenim problemima, te lošim životnim i prehrambenim navikama vrlo je zabrinjavajuća.

Poremećaj spavanja povezan sa noćnim radom (eng. shift work sleep disorder) je uobičajeno stanje koje ostaje nedovoljno prepoznato i nedovoljno liječeno prema Schwartz i Roth (2006).

Gotovo polovina svih ljudi u Sjedinjenim Američkim Državama se žali na probleme vezane uz spavanje, kako navodi Porter (2018) u Merck priručniku dijagnostike i terapije. Nadalje, poremećaj spavanja može uzrokovati emocionalne promjene, poteškoće u pamćenju, lošije motoričke sposobnosti, smanjenu učinkovitost na poslu, povećan broj nesreća u saobraćaju. Također, može doprinijeti kardiovaskularnim bolestima i mortalitetu.

Zato je cilj rada UTJECAJ NOĆNOG RADA NA PREHRAMBENE I ŽIVOTNE NAVIKE I ZDRAVLJE ZAPOSLENIKA ZAVODA ZA HITNU MEDICINSKU POMOĆ KANTONA SARAJEVO bio da se dijagnosticiraju problemi noćnog rada, što je urađeno kroz opserviranje zdravstvenog stanja, životnih i prehrambenih navika zaposlenika u Zavodu za hitnu medicinsku pomoć Kantona Sarajevo, što je uspoređeno sa kontrolnom skupinom ispitanika, zdravstvenim radnicima koji rade samo dnevne smjene. Zaposlenici u Hitnoj pomoći KS rade u turnusima gdje je svaka peta noć radna i traje 13 sati.

U nastavku možete pročitati najvažnije zaključke dobivene u ovom istraživanju.

Općenito gledajući, postoji utjecaj noćnog rada na zdravstveno stanje, životne i prehrambene navike u pojedinim segmentima. Ipak, bilo je za očekivati da će taj utjecaj biti veći i da će biti prisutan u svim ispitivanim segmentima, s obzirom na proučena istraživanja u svijetu i kod nas. Jedan od razloga može biti vrijeme prikupljanja podataka od ispitivane i kontrolne skupine. Zaposlenici u ZHMP su ispitani prije pandemije korona virusa, prije nego što je došlo do povećanja tereta u radu svih zdravstvenih radnika, dok je kontrolna grupa ispitana skoro godinu i po nakon toga. Zbog epidemiološke situacije ispitivačica je morala izmijeniti način prikupljanja podataka od kontrolne skupine i odgoditi prikupljanje podataka za istraživanje. U tom periodu svi zdravstveni radnici su osjetili povećan teret u radu, za razliku od načina rada prije pandemije. Ovo bi moglo imati utjecaj na rezultate istraživanja.

Kada se radi o pojedinačnim bolestima/zdravstvenim problemima, nalazi zavise od ponuđene bolesti u anketnom upitniku. Gledano pojedinačno, ispitivana skupina imala je više oboljelih od srčanog udara, hipertenzije, hiperlipidemije, karcinoma, poremećaja spavanja i u skupini ostalo. Ostala oboljenja prisutnija su u kontrolnoj skupini i to moždani udar, šećerna bolest, poremećaji rada štitnjače, poremećaji probave i psihološki problemi. Ovakvi rezultati nisu očekivani s obzirom na rezultate svjetskih istraživanja. Očekivano je da ispitivana skupina ima značajno veći broj svih ponuđenih oboljenja od kontrolne grupe (Tabela 1).

Tabela 1. Prisustvo pojedinačnih bolesti/zdravstvenih tegoba među ispitanicima

Prema Sharma i sar. (2017), noćni radnici imaju povećan rizik od nastanka gojaznosti i šećerne bolesti tip 2. Prema Beebe i sar. (2017), kod smjenskih radnika povećan je rizik od nastanka hipertenzije i srčanih oboljenja, a Jia i sar. (2013) navode da bi mogao biti i povećan rizik od nastanka karcinoma dojke. Karlson, Knutsson i Lindahl (2001) navode povišen rizik od metaboličkih poremećaja, povišene nivoe triglicerida i smanjene nivoe lipoproteina visoke gustoće (tzv. dobri holesterol – HDL).

Viswanathan, Hankinson i Schernhammer (2007) su u svom istraživanju zaključili da je rad na rotirajućim noćnim smjenama bio povezan s dvostruko povećanim rizikom od raka endometrija među gojaznim medicinskim sestrama u ispitivanoj skupini, dok su Conlon i sar. (2007) pokazali da smjenski rad može biti povezan s povećanim rizikom od raka prostate.

Uzimanje lijekove za zdravstvene probleme jednako je u obje skupine.

Krvni pritisak je kod ispitivane skupine statistički značajno viši u odnosu na kontrolnu skupinu, što je i očekivano. S obzirom na to da je krvni pritisak jedan od vitalnih parametara, ovaj podatak je zabrinjavajući. Prema istraživanju Beebe i sar. (2017), kod smjenskih radnika povećan je rizik od nastanka hipertenzije i srčanih oboljenja, što se slaže s rezultatima ovog istraživanja.

Ne postoji razlika u BMI (body mass indeks) između ispitivane i kontrolne skupine, kao što razlika nije značajna ni po pojedinim kategorijama BMI. Međutim, prosječan BMI uposlenika Hitne pomoći je 27,05, a kontrolne skupine je 25,94, što ukazuje da su u prosjeku i jedni i drugi u kategoriji prekomjerne tjelesne mase (tabela 2).

Tabela 2. Body mass indeks po kategorijama

Nedavne metaanalize koje su napravili Amani i Gill (2013), Antunes i sar. (2010), Barbadora i sar. (2013) te Eberly i Feldman (2010) povezuju rad u smjenama sa povećanim rizikom od gojaznosti, pri čemu radnici imaju veću predispoziciju za povećanje tjelesne mase od kolega koji rade danju.

Ne postoje statistički značajne razlike u broju pušača u odnosu na nepušače između ispitivane i kontrolne skupine. Prema istraživanju provedenom u Univerzitetskoj bolnici Mansoura, Abou-ElWafa, Zoromba i El-Gilany (2020) su došli do zaključka da je prevalencija pušenja među ljekarima na specijalizaciji i medicinskim sestrama općenito relativno visoka.

Razlika je statistički značajna što se tiče konzumiranja alkohola. Više onih koji konzumiraju alkohol ima u ispitivanoj skupini, nego u kontrolnoj skupini. U pregledu literature o povezanosti konzumacije alkohola i noćnog rada, Richter i sar. (2021) navode da se može povezati konzumiranje alkohola sa noćnim radom u većem broju studija. Razlog za zloupotrebu alkohola kod ovih radnika može biti samoolakšavanje ili način da se nose sa stresom i psihološkim problemima tipičnim za smjenski rad. Medicinske sestre starije od 50 godina su u posebnom riziku od ovog problema.

Kivimäki i sar. (2010) su istraživali životne navike medicinskih sestara u Finskoj, kao što su pušenje, konzumiranje alkohola i fizička aktivnost. Zaključeno je da noćni radnici puše više te su skloniji gojaznosti od radnika s normalnim radnim vremenom. U ovoj studiji nije nađena signifikantna razlika što se tiče unosa alkohola i sjedilačkog načina života.

Ne postoje statistički značajne razlike u broju onih koji se bave fizičkom aktivnošću u odnosu na to da li su u ispitivanoj ili u kontrolnoj skupini. Također, ne postoji razlika ni u vrsti fizičke aktivnosti, frekvenciji upražnjavanja, niti dužini upražnjavanja navedenih aktivnosti.

Problemi sa spavanjem i tjelesna neaktivnost važni su faktori koji izazivaju depresiju kod noćnih radnika. Ovaj fenomen istražili su Kalmbach i sar. (2015) na primjeru ljekara na specijalizaciji. Nažalost, gubitak sna i neaktivnost česti su tokom specijalističkog staža ljekara, a posebno tokom prve godine boravka u bolnici. Veliko opterećenje i cirkadijalni neusklađeni raspored smjena doprinose visokoj stopi nedostatka sna tokom stažiranja. U istoj liniji, rotirajući smjenski rad i vremenska ograničenja predstavljaju glavne prepreke fizičkoj aktivnosti i vježbanju kod ljekara.

Ispitivana skupina prosječno spava duže od kontrolne, što je interesantan podatak s obzirom na način rada. Na taj način zaposlenici ZHMP pokušavaju nadoknaditi neprospavane noći, iako je jasno da dužina spavanja ne određuje kvalitet sna. Studija koju su proveli Wisetborisut i sar. (2014) zaključuje da je smjenski rad bio povezan sa izgaranjem na poslu. Produženi broj godina rada kod smjenskih radnika bio je povezan sa češćim sagorijevanjem. Utvrđeno je da su adekvatni sati nadoknađenog spavanja i slobodni dani mogući zaštitni faktori.

Ovdje možda leži odgovor na dilemu zašto u ovom radu nije bilo statistički značajne razlike u ispitivanoj i kontrolnoj skupini. Radnici u ZHMPKS imaju tri slobodna dana nakon odrađene noćne smjene, što može djelovati kao protektivni faktor.

Razlike u nivou samoprocijenjenog stresa između ispitivane i kontrolne skupine nisu statistički značajne, čime možemo zaključiti da je percipirani nivo stresa i kod jedne i kod druge skupine ujednačen. Ipak, važno je napomenuti to da većina ispitanika procjenjuje svoj nivo stresa na nivou 3, 4 i 5, bez obzira na mjesto zaposlenja, što ukazuje na to da medicinski radnici općenito jesu pod velikim stresom.

Uposlenici ZHMP značajno manje od kontrolne skupine svoje obroke pripremaju svaki dan. Značajno više njih obroke ne priprema nikada u odnosu na kontrolnu skupinu. Ovakvi podaci zabrinjavaju, s obzirom na važnost pozitivnih izbora kod pripreme i konzumiranja hrane. S obzirom na radno vrijeme ispitivane grupe, može se reći da bi ono moglo negativno utjecati na pripremanje obroka za posao, za razliku od kontrolne grupe, gdje ispitanici imaju približno ustaljeno radno vrijeme i ne rade noćne smjene. Ispitivana skupina ima značajno veću učestalost konzumiranja obroka izvan svoga doma u odnosu na kontrolnu skupinu.

Kada se radi o dnevnoj frekvenciji obroka, ispitivana skupina ima češće obroke i više dnevnih obroka u odnosu na kontrolnu skupinu. S obzirom na to da nije nađena značajna razlika u BMI između ove dvije skupine, ostaje nejasno zašto ispitivana skupina nema veći BMI od kontrolne, iako ima više obroka dnevno. Općenito, gojaznost zdravstvenih radnika nije mogla biti objašnjena kalorijskim unosom. Kako su zaključili Spiegel i sar. (2004), poremećaj sna direktno je involviran u osovinu glad-sitost te gotovo da i ne mora biti povećan energetski unos kako bi došlo do gojaznosti. Ovo bi moglo biti objašnjenje navedene dileme.

Rad u noćnim smjenama pozitivno je povezan s abnormalnim načinom prehrane i sa BMI kod libanskih medicinskih sestara. Međutim, povećanje BMI nije povezano s prehrambenim navikama, kako je zaključeno u istraživanju Samhat, Attieh i Sacre (2020).

Ne postoje statistički značajne razlike u količini šećera koju svakodnevno dodaju u hranu ili pića.

Ne postoji značajna razlika u odgovoru konzumiraju li dodatke prehrani. Postoji razlika u vrsti dodataka prehrani koje konzumiraju. Kontrolna grupa više konzumira vitamine i kombinaciju vitamina i minerala, dok ispitivana skupina više konzumira dodatke u grupi ostalo.

Što se tiče frekvencije konzumiranja pojedinačno ispitanih namirnica, ispitivana skupina rjeđe konzumira žitarice s vlaknima, svježe povrće i ribu. Češće konzumira crveno meso, bijeli hljeb i bijele tjestenine, te majonezu, punomasne mliječne proizvode i pojedinačne vrste voća.

Dobijeni podaci mogu biti polazna tačka za inicijativu zapošljavanja stručnih osoba (nutricionista i dijetetičara) u zdravstvenim ustanovama, koje bi vršile eventualnu edukaciju i dijetetske intervencije kod zaposlenika koji rade noću. Također, podaci se mogu iskoristiti i u inicijativi otvaranja prodajnih mjesta sa hranom prilagođenom energetskim i nutritivnim potrebama smjenskih zaposlenika, koji bi se nalazili u blizini zdravstvenih ustanova i koji bi radili 24 sata. Bilo bi korisno pokrenuti i inicijativu tjelesnog odgoja i motivacije za fizičku aktivnost te za određene aktivnosti koje smjenskim radnicima mogu pomoći u uklanjanju stresa (zapošljavanje psihologa, otvaranje manje teretane itd).

Švicarsko federalno odjeljenje za ekonomiju, obrazovanje i istraživanje WBF-SECO (2017) je izdalo preporuke za prehranu smjenskih radnika. Prema tim preporukama, za smjenske radnike koji rade noćne smjene naročito je bitno sljedeće:

• Imati redovne uravnotežene obroke, 2-3 obroka dnevno sa 1-3 međuobroka (zavisno od fizičke zahtjevnosti radnog mjesta).
• Barem jedan glavni obrok konzumirati u krugu porodice i prijatelja.
• Prije polaska u noćnu smjenu pojesti glavni obrok, najbolje u krugu porodice.
• Pojesti topli glavni obrok oko ponoći. Ovo daje energiju i sprječava pad tjelesne temperature, koji se dešava u normalnim uslovima. Osim toga, ovo potiče koncentraciju i budnost.
• Piti dovoljno noću, po mogućnosti topla pića kao što su voćni i biljni čajevi ili manju količinu kafe.
• Ove obroke ne treba izbjegavati da bi se zadržala koncentracija i fokusiranost noću.
• Jesti jedan do dva sata prije kraja smjene.
• Pojesti manji doručak nakon noćne smjene. Ovo sprječava buđenje iz dnevnog sna, koji je potreban za oporavak organizma. Previše obilan doručak može dovesti do problema sa zaspivanjem.
• Kada se konzumira obrok, potrebno je uzeti pauzu i jesti u miru.
• Povrće i škrobna hrana (kao što su hljeb, tijesto, krompir, mahunarke, riža i drugi proizvodi od žitarica) treba da popune tanjir u jednakim količinama, a hrana bogata proteinima (kao što su meso, riba, sir, jaja, tofu) treba da zauzima otprilike 1/5 tanjira. Ovim se treba voditi za svaki glavni obrok.
• Konzumirati hljeb od cjelovitog zrna, mliječne proizvode poput sira ili prirodnog jogurta i orašastih plodova/ sjemenki.
• Izbjegavati slatkiše i slatka pića.
• Tijelo loše reaguje na visoku količinu šećera u noćnim satima. Dugoročno, to može uzrokovati poremećaj šećera u krvi, pa slatko treba izbjegavati tokom noći.
• Izbjegavati masne i slane grickalice. Takva hrana je uglavnom vrlo bogata energijom (naprimjer čips i slične grickalice) i teško probavljiva.