Piše: Prof. dr. Azra Husić, specijalista interne medicine, subspecijalista gastroenterohepatolog, Opća bolnica ”Prim. dr. Abdulah Nakaš”, Sarajevo
Upalne bolesti crijeva (Inflammatory Bowel Diseases – IBD) obuhvataju grupu hroničnih upalnih poremećaja koji primarno zahvataju gastrointestinalni trakt, a dva glavna klinička entiteta su Crohnova bolest (CD) i ulcerozni kolitis (UC). Glavna razlika između ovih bolesti je lokalizacija i priroda upalnih promjena u probavnom traktu. Osnovna karakteristika Crohnove bolesti je transmuralni karakter upale koja može zahvatiti bilo koji dio probavne cijevi, za razliku od ulceroznog kolitisa kod kojeg je upala ograničena samo na sluznicu kolona, a promjene se nalaze u kontinuitetu od rektuma prema proksimalnijim dijelovima crijeva.
IBD su idiopatske, doživotne, destruktivne hronične upalne bolesti gastrointestinalnog trakta. Crohnova bolest i ulcerozni kolitis veoma često zahvaćaju i druge organe osim organa gastrointestinalnog trakta, pa tada govorimo o ekstraintestinalnim manifestacijama IBD-a. Neophodno je razlikovati ekstraintestinalne manifestacije upalnih bolesti crijeva od sekundarnih ekstraintestinalnih komplikacija, uzrokovanih pothranjenošću, hroničnom upalom ili nuspojavama terapije, što u praksi nije uvijek jednostavno.
Iako tačan nastanak IBD-a nije još uvijek u potpunosti utvrđen, poznato je da su neregulisana ravnoteža imunološkog odgovora, okolišni faktori, crijevni mikrobiom, te genetska predispozicija važni faktori u nastanku i razvoju upalnih bolesti crijeva.
Uobičajeni simptomi upalnih bolesti crijeva su hronična dijareja, bol u trbuhu, gubitak tjelesne mase i rektalno krvarenje. Međutim, trećina oboljelih od IBD-a ima „tihu bolest“, bolest bez izraženih simptoma, što rezultira značajnim kašnjenjem u dijagnostikovanju i upućivanju oboljelih od IBD-a gastroenterologu. Kašnjenje u postavljanju dijagnoze upalnih bolesti crijeva predstavlja veliki izazov i za pacijente i za ljekare. Ovo je posebno izraženo u Crohnovoj bolesti, jer početni znaci i simptomi bolesti mogu biti slabije izraženi nego kod ulceroznog kolitisa. Osim toga, kod CD početni simptomi, ukoliko su izraženi, često su nespecifični i preklapaju se sa simptomima drugih oboljenja, poput sindroma iritabilnog crijeva. Zbog navedenog, kašnjenje u postavljanju dijagnoze je češće kod oboljelih od Crohnove bolesti u odnosu na oboljele od ulceroznog kolitisa. U kliničkoj praksi, nažalost, sve češće nam se dešava da se Crohnova bolest otkrije tek s razvojem komplikacija. Liječenje pacijenata u toj fazi je mnogo zahtjevnije i često manje uspješno u odnosu na pacijente koji su se pravovremeno počeli liječiti.
U ovom članku imam namjeru osvrnuti se na gastrointestinalne komplikacije te ekstraintestinalne manifestacije IBD-a, u nadi da ćemo podizanjem svijesti o samoj bolesti doprinijeti njenom ranijem otkrivanju, te pravovremenom i adekvatnom liječenju.
Gastrointestinalne komplikacije IBD-a
Komplikacije upalnih bolesti crijeva općenito se dijele na one koje direktno utiču na crijeva (lokalne) i one koje utiču na druge organe u tijelu (sistemske). Komplikacije u crijevima obično nastaju zbog dugotrajne, hronične upale. Ove komplikacije neće razviti svaki pacijent, ali njihovo rano otkrivanje važno je za postizanje najboljeg ishoda liječenja.
Ulcerozni kolitis i Crohnova bolest imaju neke zajedničke komplikacije, a druge su specifične za svaku bolest. Jedna od najčešćih komplikacija koja se može razviti i u Crohnovoj bolesti i u ulceroznom kolitisu je rak debelog crijeva. Određena stanja, uključujući artritis, lezije kože i upala oka, koja se naziva uveitis, se može pojaviti tokom IBD, te njih opisujemo kao ekstraintestinalne manifestacije osnovne bolesti. Komplikacije specifične za Crohnovu bolest mogu uključivati: nastanak stenoze, pothranjenost, razvoj fistule (perianalne i rektovaginalne), analne fisure, anemija itd. Komplikacije specifične za ulcerozni kolitis su toksični megakolon, perforacija kolona itd.
Ekstraintestinalne manifestacije upalnih bolesti crijeva
Polovina oboljelih od IBD-a razvije barem jednu EIM tokom bolesti, s procijenjenom prevalencom od 20% do 40% kod oboljelih od CD, odnosno od 15% do 20% kod oboljelih od UC. Ekstraintestinalne manifestacije (EIM) mogu zahvatiti različite organe i sisteme organa, a možemo ih klasificirati u 3 osnovne kategorije: EIM direktno povezana s aktivnošću bolesti crijeva, uključujući episkleritis, erythema nodosum, oralne aftozne ulceracije i pauciartritis; EIM koje nisu povezane s aktivnošću bolesti crijeva, već jednostavno odražavaju pacijentovu osjetljivost na pridružene autoimune poremećaje, uključujući aksijalni spondiloartritis, uveitis; i EIM s nejasnom povezanošću s aktivnošću bolesti crijeva, uključujući pyoderma gangrenosum i primarni sklerozirajući holangitis. Vancrijevne komplikacije inicira sama bolest i posljedično uključuju nedostatak mikronutrijenata, osteoporozu, perifernu neuropatiju, nefrolitijazu i nuspojave povezane s IBD-om. EIM komplikacije javljaju se u različitim organima i značajno utječu na kvalitetu života bolesnika s IBD-om. Ljekari koji liječe IBD moraju paralelno pratiti i napredak liječenja ovih EIM komplikacija bolesti kroz multidisciplinarne pristupe.
Prilagođeno iz Rogler G, et al. Gastroenterology 2021;161(4):1118–1132 and Vavricka SR, et al. Inflamm Bow el Dis 2015;21(8):1982–1992.
Ono što je također važno napomenuti je činjenica da u kliničkoj praksi pacijenti nekada imaju već izražene eskraintestinalne manifestacije prije nego što je dijagnoza IBD-a uopšte utvrđena. Zbog navedenog, poznavanje EIM nam može pomoći i u ranijoj dijagnostici CD ili UC.
Zbog zakašnjele dijagnoze i nepravovremenog liječenja Crohnove bolesti, 20-30% oboljelih imaju razvijene komplikacije bolesti (strikture, apscese i/ili fistule) u trenutku postavljanja dijagnoze, što za posljedicu ima lošiji ishod liječenja, niže stope odgovora na terapiju, učestale hospitalizacije i učestalu potrebu za hirurškim intervencijama. Odgođena dijagnoza CD povezana je s većom vjerovatnoćom pojave striktura, razvoja penetrirajuće bolesti i povećanom učestalosti operativnih zahvata na crijevima, dok je kod oboljelih od ulceroznog kolitisa odgođena dijagnoza povezana s većim izgledima za kolektomiju.
Podizanjem svijesti o težini i ozbiljnosti IBD na svim nivoima zdravstvene zaštite možemo unaprijediti ranu dijagnostiku Crohnove bolesti i ulceroznog kolitisa, čime bi se smanjio rizik od komplikacija bolesti i hospitalizacija, smanjio stepen invaliditeta oboljelih, te bismo mogli reducirati troškove liječenja IBD-a.
1. Harbord M, Annese V, Vavricka SR, et al.; European Crohn’s and Colitis Organisation. The first European evidence-based consensus on extra-intestinal manifestations in inflammatory bowel disease. J Crohns Colitis. 2016;10(3):239-254.
2. Hedin CRH, Vavricka SR, Stagg AJ, et al. The pathogenesis of extraintestinal manifestations: implications for IBD research, diagnosis, and therapy. J Crohns Colitis 2019;13:541-554.
3. Vavricka SR, Schoepfer A, Scharl M, Lakatos PL, Navarini A, Rogler G. Extraintestinal manifestations of inflammatory bowel disease. Inflamm Bowel Dis 2015;21:1982-1992.
4. Mark Fleisher, Jan Marsal, Scott D. Lee, Laura E. Frado, Alyssa Parian, Burton I. Korelitz & Brian G. Feagan; Effects of Vedolizumab Therapy on Extraintestinal Manifestations in Inflammatory Bowel Disease; Digestive Diseases and Sciences volume 63, pages825–833(2018)
5. Juillerat P, Manz M, Sauter B, Zeitz J, Vavricka S.R.. Therapies in Inflammatory Bowel Disease Patients with Extraintestinal Manifestations; on behalf of the Swiss IBDnet, an official working group of the Swiss Society of Gastroenterology
6. Slike 1-5 su napravljene od strane autora u ustanovi u kojoj je zaposlen i dozvoljene su za korištenje za potrebe objave edukativnog članka
C-ANPROM/BA/GI/0009
Datum pripreme: maj 2025.
Takeda Pharmaceuticals BH d.o.o.
Vrbanja 1, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Samo za zdravstvene radnike.
*Sponzorisani članak.
