Magazin za stručnu medicinsku javnost u BiH / Valetudo bonum optimum – zdravlje je najveće dobro

DENTALNE ANOMALIJE I MOGUĆNOSTI NJIHOVOG TRETMANA

dentalneanomalije2

Etiopatogeneza dentalnih anomalija je vrlo složena i razlikuje se kod različitih anomalija. Navodi se veliki broj štetnih faktora koji mogu izazvati nastanak dentalnih anomalija, od fizičkih i hemijskih agenasa do različitih genetskih uticaja i patoloških stanja.

Uvod

Dentalne anomalije (urođene i stečene) definiraju se kao odstupanja od uobičajenog ili normalnog broja, veličine, strukture i/ili položaja zuba. Mogu biti izolirane, ili u sklopu različitih sindroma, a prema porijeklu urođene ili stečene. Urođene anomalije su one s kojima se osoba rađa, dok stečene nastaju tokom života. Urođene anomalije mogu biti nasljedne (pod uticajem nasljeđa i prenose se kroz generacije krvnih srodnika) i nenasljedne (nastale kod samo jedne individue).

Etiopatogeneza dentalnih anomalija je vrlo složena i razlikuje se kod različitih anomalija. Navodi se veliki broj štetnih faktora koji mogu izazvati nastanak dentalnih anomalija, od fizičkih i hemijskih agenasa do različitih genetskih uticaja i patoloških stanja. Od opštih faktora najčešće se navode oboljenja u vrijeme trudnoće, zatim oboljenja u djetinjstvu (rahitis, infekcije, febrilna stanja i sl.), lijekovi (naročito tetraciklini) i hemijske supstance. Često se kroz anamnezu mogu identificirati trauma, infekcija ili zračenje kao mogući etiološki faktori. Napredak molekularne biologije omogućio je razumijevanje genetske kontrole razvoja zuba, te samim tim i genetskih poremećaja koji mogu uzrokovati neke dentalne anomalije. Osim toga, relativno dug vremenski period formiranja zuba, kako mliječne tako i stalne denticije, pogoduje nastanku različitih anomalija. Ovisno u kojem trenutku ili periodu je djelovao štetni faktor nastat će i različite dentalne anomalije.

Ostatak teksta pročitajte u štampanom izdanju. Potražite novi broj u pretplati već danas.